Gazdinstvo Đorđević – povratak korenima, rad, fleksibilnost i zajedništvo
Da li znate da kada u Google pretragu upišete pojam “porumbčići”, pretraživač izbacuje samo jedan rezultat? Link koji vas klikom vodi pravo na profil gazdinstva Đorđević na našem sajtu.
A šta su to porumbčići? Porumbčići su mali kiseli kukuruzi spakovani u tegle. Proizvod porodice Đorđević iz Donje Prilite kod Zaječara sa kojom vas danas upoznajemo.
Preseljenje u Srbiju
Priča počinje, sada već davne 2000. godine, kada se Klaudija i Zoran, kao mladi bračni par, stacioniran u Beču, odlučuju za povratak u Srbiju na imanje Zoranovog oca.
Kao glavni motiv za preseljenje i odgajanje porodice u Srbiji navode: “Miran, spokojan i zdrav život u svakom smislu. Počevši od ishrane, fizičkog, pa sve do mentalnog stanja.”
Domaćinstvo oživljava i biva obnovljeno njihovim dolaskom. Polako niču jedna po jedna građevina, da bi 2010. godine nakon krčenja i pripremanja jedne njive započeli sa proizvodnjom aronije. Zašto aronija? Raspitivali su se o različitim biljnim vrstama, koje su višegodišnje, nisu zahtevne za održavanje i koje nije neophodno tretirati nikakvim hemikalijama. Hteli su kulturu koja bi bila samoodrživa i tako je izbor pao na aroniju. Zasadili su je na parceli od 50 ari i taj zasad i danas imaju.
Kako je počela proizvodnja?
Pre par godina ova devetočlana porodica krenula je sa proizvodnjom zdravih, neprskanih proizvoda za sopstvene potrebe. Vrlo brzo nakon toga proširili su proizvodnju i time pružili ljudima u okolini zdravu, raznovrsnu i kvalitetnu hranu. Odluka da gradski život zamene seoskim, pomogla im je da potvrde da život na selu može biti kvalitetan kao i onaj u gradu, ali u mnogim segmentima daleko opušteniji i lepši.
Danas se prodaja i kod njih odvija putem interneta, što im daje mogućnost da svoje proizvode šalju na adrese zadovoljnih korisnika širom Srbije. Beograd, Mladenovac, Novi Pazar, Novi Sad, Paraćin, Bor i Kladovo su samo neki od gradova u kojima su proizvodi Đorđevića pronašli svoje degustatore, kupce i obožavaoce.
Mama Klaudija bila je incijator početka razvijanja malog porodičnog biznisa. “Uvek nam je dobar kvalitet bio na prvom mestu. Kroz naše konstantno razvijanje i usavršavanje proizvoda, budite uvereni da svaki proizvod koji kupite je dobrog kvaliteta i ukusa! Plodovi su sa naših plantaža, iz naših bašta i voćnjaka.”
Šta proizvodi gazdinstvo Đorđević?
Bilo da ste zainteresovani za prlitske porumbčiće, sok od aronije, beli luk u prahu ili džem od višnje, kod Đorđevića možete naći sve od kisele ruske salate, salčića i pihtija, do pesto sosa od sremuša ili bosiljka, u zavisnosti od sezone naravno..
Ova porodica ima zasad oraha, šipurka i aronije. Svi proizvodi su neprskani. Krenuli su sa proizvodnjom matičnog soka aronije, da bi danas posle niza godina eksperimentisanja i unapređenja ukusa i proizvodnje u ponudi imali i sirće, kao i vino od aronije koje ne sadrži dodatni šećer i udeo alkohola je svega 7,25 %.
Svi proizvodi se pre plasiranja na tržište šalju na analizu. Kako se njihovi zasadi ne tretiraju hemijom, obrađivanje svih kultura zahteva mnogo rada u kom svi članovi porodice ravnomerno učestvuju. „Naš koncept međusobne saradnje je takav da je svako u sve upućen, jer jedino je tako održivo ovo što radimo. To je suština malog gazdinstva, fleksibilnost i zajedništvo.“
Prlitski porumbčići kao brend
Kada bi morali da izdvoje jedan svoj proizvod, to bi bili „Prlitski porumbčići“. Zašto Prlitski i zašto porumbčići? Prlitski, kako bi od zaborava otrgli ime svog sela Donje Prlite i sačuvali sećanje na starosedeoce ovog mesta na obroncima Stare Planine. Porumbčići izvor imaju u vlaškoj reči „porumb“, što u prevodu znači kukuruz.
A zašto baš kukuruz kao glavni proizvod i kao brend? Pa zbog toga što je kačamak već vekovima omiljeno jelo kako meštana Donje Prlite, tako i mnogih ljudi širom Srbije.
Posebno unapređenje proizvodnje planirano je upravo za porumbčiće. Porodica ima viziju da u budućnosti njihove teglice sa kiselim kukuruzom iz Donje Prlite krase rafove prodavnica zdrave hrane u Beogradu.
Gazdinstvo Đorđević i Mali proizvođači
Za našu platformu Đorđevići su saznali preko svojih kupaca koji su se upravo preko facebook grupe „Mali proizvođači hrane u Srbiji“ povezali sa drugim malim proizvođačima i tako za sebe pronašli mnoge autentične, kvalitetne, domaće i zdrave proizvode. Članstvo u našem udruženju doprinelo je prepoznatljivosti njihovog gazdinstva i proširenju prodaje proizvoda širom Srbije. Do tada su ih plasirali uglavnom na lokalno tržište.
Ukoliko i vas zanima šta to gazdinstvo Đorđević ima da ponudi, listu njihovih proizvoda možete pogledati klikom na listing gazdinstva na našem sajtu.
Svoje proizvode porodica šalje brzom poštom, svakog dana od ponedeljka do petka. Lična dostava za Beograd moguća je uz fiksnu cenu dostave od 300 dinara, nezavisno od količine kupljenih proizvoda i težine paketa.
Čovek i zemlja
U maju 2021. godine, Đorđevići su na svom imanju ugostili ekipu televizije Hram. U emisiji naziva „Povratak“, autor i voditelj Dejan Stojadinović u uvodu kaže: “Ako današnji čovek, savremeni čovek, želi da upozna sebe, ako želi da spase sebe i da se vrati sebi, prirodi i Bogu, mora prvo da se vrati zemlji. I da počne ponovo da se odnosi sa zemljom, da je obrađuje, a i ona njega da obrađuje, da ga ponovo vrati sebi. Odnos čoveka i zemlje u današnjem vremenu je poremećen, komunikacija je narušena, a ljubavi između čoveka i zemlje gotovo i da nema. Čovek od zemlje traži previše. U njoj vidi interes, kapital, zaradu, uspeh i bogatstvo. A zemlja od njega očekuje ljubavni odnos i komunikaciju.”
“Da bi se taj odnos između čoveka i zemlje, čoveka i prirode popravio, da bi se ljubavni odnos ponovo uspostavio, čovek mora da se vrati zemlji, da je ponovo oseti u svojim rukama kao svoju i da je voli kao samoga sebe, jer on to i jeste – zemlja. I da bi postao večnost, potrebna mu je upravo zemlja. Samo u ljubavnom odnosu i harmoniji sa zemljom čovek može biti čovek i čovek može pobediti smrt i postati nešto više od zemlje. Može postati sin, naslednik.”
Poruka porodice Đorđević Malim proizvođačima
Balans između prirode i čoveka, čoveka i zemlje i čoveka i Boga, uspela je da uspostavi porodica Đorđević. Na pitanje šta bi poručili drugim malim proizvođačima, kažu da je jedino bitno ne odustati od svojih snova, želja i naše zemlje u zamenu za život u inostranstvu. Kao primer da je život u Srbiji lepši i bolji nego preko navode i činjenicu da njihov zet, poreklom Nemac, od 2017. godine živi i radi na gazdinstvu zajedno sa njima. Uz to, primio je i pravoslavnu veru, pa danas ponosno nosi ime Serafim.
Ukoliko vam se priča o porodici Đorđević dopala i želite da poručite nešto od mnoštva njihovih proizvoda, osim preko našeg sajta, možete ih kontaktirati, porukom, mejlom, kao i putem profila na društvenoj mreži Instagram.
Pročitajte višeBundi – zdraviji izbor nikad nije bilo lakše napraviti
Da li još neko od vas ovih dana muku muči sa slatkišima? Bliži se leto i svi bismo želeli lepo da izgledamo, a sladoledi, kolačići, čokolade, razni šejkovi i ostale slatke kombinacije mašu nam sa svakog ćoška. Ukoliko je odgovor potvrdan, nudimo vam rešenje.
U pomoć za očuvanje pre svega zdravlja, a onda i vitke linije stiže jedan inovativan proizvod naših malih proizvođača. Bundi.
Od čega se sastoji Bundi?
Sa dodatih samo 4% šećera, nadev napravljen od bele bundeve, pomorandže, limuna, đumbira, cimeta i vanile, Bundi je prema rečima svojih proizvođača, zdrava aleternativa za sve sladokusce koji žele da uživaju bez trunke griže savesti.
„Bela bundeva spada u niskokalorične namirnice, a ujedno je i puna hranljivih materija. Na 100 grama ploda bundeve ima samo 26 kalorija. Pored toga ona nam pruža veliku dozu betakarotena koji se pretvara u vitamin A. Vitamin A jača kožu i sluzokožu i tako pomaže u sprečavanju brojnih infekcija. Pored toga, utiče i na zdravlje očiju. Pomenućemo i prisustvo vitamina C, koji organizmu pomaže u prirodnoj odbrani od virusa i bakterija, jer Bundi sadrži 100% ceđenu pomorandžu i limun. Na 100 grama proizvoda, Bundi sadrži i 340 mg kalijuma. Poređenja radi, banana koja važi za jednu od namirnica koja sadrži najviše kalijuma ima 358 mg. Pored kalijuma, bundi sadrži i kalcijum, magnezijum i fosfor.“
Ko pravi Bundi?
Bundi nastaje u Zemunu. Na gazdinstvu porodice Perović. Prave ga tata Goran i njegovo dvoje dece, Aleksandra i Nikola. Perovići rade zajedno u privatnoj, porodičnoj firmi i njihov primarni posao nije bila poljoprivreda. Međutim, oduvek su imali želju da na svojoj zemlji i svojim rukama naprave nešto svoje. Nakon dugog razmišljanja šta da započnu, javila se ideja. Shvatili su da su bundeve i pored toga što su zdrave, zapravo jedan jako slabo iskorišćen potencijal. Kako su i sami primetili, bundevu najveći broj ljudi konzumira pečenu, u nezaobilaznoj piti kada počne jesen ili kao potaž u nekom fensi restoranu.
Posle pronalaženja osnovnog sastojka, bilo je potrebno smisliti sa čim bundevu ukombinovati. I tako su nakon dugog razmišljanja došli do pomorandže. „Kada smo beloj bundevi dodali pomorandžu, limun, đumbir, cimet i vanilu, pomislili smo – to je to!“
Cela porodica podjednako učestvuje u stvaranju proizvoda i kako ističu, vrlo im je zabavno dok to rade. Tok proizvodnje uvek prate smeh i dobra energija. Ovo im je prva godina proizvodnje i Bundi je trenutno jedini proizvod koji imaju u ponudi. Međutim, u planu je još novih ukusa, kao i sok od bundeve.
Kako je Bundi dobio ime?
„Namaz od bundeve je takoreći ‘krstio’ unuk našeg porodičnog prijatelja. Prilikom degustacije, svi su se oduševljavali ukusom, a on je samo uzviknuo ‘Bundi, Bundi’. Nama se to dopalo i tako je Bundi postao Bundi.
Za njega vezujemo još jednu anegdotu, koja se desila prošlog oktobra, baš dok smo bili u procesu proizvodnje. Dečak je došao sa svojim dedom da nam pomogne u poslu. I dok smo svi zajedno radili, primetili smo da ga nema. Mnogo je voleo da igra žmurke, pa smo pretpostavili da se negde dobro sakrio. Počeli smo da ga dozivamo i tražimo po dvorištu, da bismo ga posle par minuta našli u bundevama. Čučnuo je iza bundeve teške 25 kg, najveće koju smo tada imali. Kada smo ga pitali šta radi baš tu, odgovorio je – ‘Pravim Bundi’.“
Kako se Bundi konzumira?
„Bundi je vrlo zdrav i bogat vitaminima. Može da se jede tako što ćete se zasladiti posle ručka i uzeti kašiku ili dve (mi nikad ne stanemo na tome), može da se namaže na hleb za doručak ili večeru, a može se koristiti i kao namaz za palačinke. Ili kao dodatak ovsenim pahuljicama.“
Kako poručiti?
Sve informacije o tome kako da poručite svoju Bundi teglicu naći ćete klikom na Bundi listing na našem sajtu. Dostava se realizuje Post Express-om na teritoriji cele Srbije. Za porudžbine veće od 24 teglice, od Perovića dobijate besplatnu poštarinu. Možete ih kontaktirati i putem Facebook ili Instagram profila, kao i na Viber i Whatsapp (+381677010207) ili pozivom na broj 011-311-0296.
Bundi i Mali proizvođači
„Za grupu ‘Mali proizvođači’ saznali smo od prijatelja i poslovnog saradnika koji stalno kupuje proizvode od proizvođača koji su članovi udruženja. Kada smo se malo raspitali, shvatili smo da veliki broj ljudi iz našeg okruženja zna za vašu grupu ili je njen član. Ono što nam je grupa pre svega donela, jeste svest da postoji toliko malih proizvođača koji se trude i rade, koji imaju jako kvalitetne proizvode i koji iste na vrlo duhovit i zanimljiv način predstavljaju. Javljali su nam se ljudi koju su nas zahvaljujući grupi i primetili. Tako da slobodno možemo reći da su nama Mali proizvođači stvorili brojne prilike, iako smo novi na tržištu. Svima bismo preporučili da se pridruže, kako proizvođačima, jer to može biti sjajna prilika da prodaju svoje proizvode, tako i svima koji žele da kupuju kvalitetno.“
Ukoliko i Vas zanima, kakva sve to blaga od domaćih proizvoda nudi naša platforma, poručite za početak svoju prvu teglicu Bundija, udobno se smestite i prelistajte naš sajt. Pronađite svog proverenog čoveka sa sela, a sa njim i svoj omiljeni proizvod.
Pročitajte višePodržite lokalne proizvođače mleka – Otkrijte Mlekomap u Srbiji
Pre nego što sam Aleksandra Džavrića, jednog od osnivača platforme Mlekomap, konktaktirala za priču, posetila sam sajt i redom po sekcijama čitala šta su autori stavili kao posetiocima dostupne informacije.
U delu “Često postavljana pitanja”, kao odgovor na “Koji su vaši lični motivi da se bavite ovim pro bono stvarima?”, stajalo je: “Od malena gledamo kako mnoge stvari oko nas propadaju, i večito ostajemo nemi posmatrači. Znate onaj osećaj sreće i ponosa kad znate da ste nekome pomogli u nevolji? To je najbolji motiv. LinkedIn i ostale socijalne mreže su pružile moć nama, „običnim ljudima“ da delimično ili u potpunosti rešimo probleme svojih sugrađana, i to pre svega zahvaljujući empatiji koju gaje drugi naši sugrađani. Mi tu dođemo samo kao most između njih. Za nas ne može puno lepše.”
I to je suštinski sve što bi trebalo da znamo o Mlekomapu. To je ono zbog čega tu ideju treba da podržimo. To je ono zbog čega Mlekomap mora da uspe.
Šta je to Mlekomap?
Kao što i samo ime kaže, Mlekomap predstavlja mapu Srbije na kojoj svoje lokacije ostavljaju mali proizvođači mleka koji su voljni da isto prodaju “na flašu”, da ugoste kupce u svom domaćinstvu ili da mleko dostave u bližoj okolini. Prednost je data mleku, ali uz to, korisnici Mlekomapa, mogu ponuditi i druge mlečne proizvode.
Registracija i prusustvo na sajtu, takođe je potpuno besplatno. Osnivači od njega nemaju nikakvu zaradu.
Kako se registrovati?
Prisustvo proizvođača na platformi uslovljeno je jedino potvrdom o registraciji poljoprivrednog gazdinstva.
Postavljanje oglasa na sajt takođe je jako jednostavno.Potrebno je upisati naziv gazdinstva, kratku objavu gde predstavljate svoje proizvode, broj telefona na koji kupci mogu da vas kontaktiraju, mail adresu i lokaciju na kojoj se vaše gazdinstvo nalazi.
Ukoliko u tome ne uspete, klikom na kontakt formular, šaljete poruku autorima sajta, koji će vam u najkraćem roku odgovoriti i pomoći oko registracije.
Mlekomap u brojkama
Za nepunih 6 dana od kako je platforma pokrenuta, broj registrovanih proizvođača je premašio 100, trenutno ih je 145. Najviše ih je iz Kragujevca i okoline i to zahvaljući Aleksandru. Mnogi od njih poklonili su mu svoje poverenje, zbog ličnog poznanstva.
Za razliku od Šumadijskog okruga, što možete videti i samim pogledom na mapu, istok naše zemlje prilično je neaktivan. U regiji od Negotina do Pirota, na sajtu još uvek nije registrovano niti jedno domaćinstvo. Na pitanje, šta misli zašto je to tako, Aleksandar kaže: “Rekao bih da još uvek nismo došli do lokalnih portala, viber i facebook grupa u pomenutim krajevima, pa se samim tim proizvođači uopšte nisu upoznali sa platformom.”
A šta kažu proizvođači i oni koju su preko platforme pronašli svog ličnog mlekara? Ima li njihovih reakcija?
“Ima jako puno. Više proizvođača nam se javilo kako je krenula prodaja, neki su čak gostovali po medijima, poput RTS-a, Nove S i Sputnjika, dok su kupci sa oduševljenjem slali prve slike mleka, kajmaka i sireva koje su pronašli preko Mlekomapa.”
Kako je nastao Mlekomap?
Mlečno govedarstvo u Srbiji, u krizi je već 20 godina. Cena mleka se godinama nije menjala. Mlekari proizvođačima mleko plaćaju od 50-60 dinara po litru, zavisno od kvaliteta. Dok je cena proizvodnje bar 15 dinara veća. Država premijom, koja sada iznosi 19, umesto do dosadašnjih 10 dinara, samo ublažava ionako tešku situaciju i eventulano pomaže da proizvođači ne budu u minusu.
Nakon višemesečnih protesta proizvođača, kap koja je prelila čašu, bio je skorašnji prestanak otkupa mleka od strane pojedinih mlekara, što je ozbiljno pretilo opstanku gazdinstava, kojima je primarna delatnost upravo proizvodnja mleka. U znak protesta mnogi od njih prosuli su velike količine istog.
Značaj te alarmante situacije, shvatili su i autori Mlekomapa, pa su svakog dana posle svojih redovnih poslova ostajali do kasno u noć, kako bi u rad pustili prvu verziju platforme, za šta im je bilo potrebno oko 5,6 dana. Trka sa vremenom bila je značajna, kako bi sprečili da još jedno gazdinstvo bude ugašeno.
Zanimljivo je da se Aleksandar i Miloš, koji su osnova Mlekomap projekta, zapravo uživo nikada nisu videli. “Mi smo se u par rečenica preko LinkedIn-a dogovorili da probamo da uradimo nešto korisno za mlekarstvo u Srbiji i za sad se čini da je to bila dobra odluka.”
Ko su mali proizvođači mleka?
U Srbiji su većina mali i srednji proizvođači mleka. Mali su oni sa 5 do 10 krava, a srednji oni čija gazdinstva broje od 30 do 40 grla. Nažalost zbog loših otkupnih cena mleka i generalo nepovoljne situacije u stočarstvu, naša zemlja gubi oko 20000 grla godišnje.
U emisiji Sasvim prirodno, u serijalu u kom se bavi mlečnim govedarstvom, u epizodi naziva “Mleko da imamo domaće” Jovan Memedović kaže: “Kada se naš seljak jednom odrekne krava, svog matičnog stada, više se nikad tome i ne vrati. Jer proizvodnja mleka traži vreme, traži znanje i rad.”
A kad smo kod znanja, vremena i rada, mali proizvođači nemaju slobodno vreme, nemaju godišnji odmor ili je on kraći i u potpunosti svoje potrebe podređuju životinjama o kojima brinu.
To su ljudi koji imaju višečlane porodice, decu u školi ili na fakultetu, radni dan od jutra, pa dok mogu da stoje na nogama, bezbroj obaveza i mnoštvo predviđenih i nepredviđenih problema.
Značaj malih proizvođača hrane za Srbiju
Mali proizvođači i poljoprivrednici su ljudi koji ovu zemlju hrane. Zbog kojih ona živi. To su ljudi koji pored svega sa čim se nose svakog dana, nisu odustali od poljoprivrede. Zato nemojte pitati koliko košta litar njihovog mleka. Svakako je vredniji i zdraviji od onog koje možete kupiti u prodavnici. I ukoliko ih ne podržimo na sve načine, pitanje je da li ćemo u skorijoj budućnosti domaće mleko moći da pronađemo na rafovima.
Nadu da se to ipak neće dogoditi ulivaju poruke koje preko kontakt forme dobijaju autori Mlekomapa. Tu su i reči zahvalnosti od strane proizvođača. Ali i reči hvale od strane kupaca, kao i ponude za pomoć u razvoju same platforme.
Ukoliko do sada niste, posetite sajt Mlekomapa. Možda se neki mali proizvođač mleka i lepih domaćih sireva krije baš u vašoj blizini. A za slučaj da ste i sami proizvođač, eto prilike da budete deo jedinstvene mlečne mape Srbije.
Pročitajte višeKako dobiti organski sertifikat?
Pre nego što otvorimo temu kako dobiti organski sertifikat, reći ćemo par reči o organskoj proizvodnji. Organska proizvodnja je sistem održive poljoprivrede. Bazira se na visokom poštovanju ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite životne sredine.
Organska proizvodnja zasniva se na biološkoj ravnoteži sistema zemljište-biljka-životinja-čovek. Samim tim, čuva se zdravlje ljudi i ostalog živog sveta, agro-ekološki sistem i prirodni ciklusi u prirodi.
Metode organske proizvodnje podrazumevaju primenu prirodnih postupaka i supstanci, a ograničavaju ili potpuno eliminišu upotrebu sintetičkih sredstava.
U organskoj proizvodnji dobrobit životinja ima visok prioritet. Pre svega životinjama treba obezbediti uslove za njihov rast i razvoj u skladu sa prirodnim genetskim potencijalom. To podrazumeva poštovanje fizioloških i etoloških potreba životinja i stvaranje uslova za ispoljavanje prirodnih funkcija i ponašanja.
Osnovni principi postavljeni od strane IFOAM ( Međunarodne federacije organskih pokreta) su:
- Princip zdravlja
- Princip ekologije
- Princip pravednosti
- Princip negovanja i staranja
Značaj organske sertifikacije
Sertifikacija je postupak na osnovu koga ovlašćena kontrolna organizacija izdaje pismeno uverenje – sertifikat. Njime se potvrđuje da je organski proizvod ili proces proizvodnje u skladu sa Zakonom o organskoj proizvodnji i propisima donetim na osnovu njega.
Sertifikat je jedina garancija potrošaču da je organski proizvod proizveden u skladu sa standardima i principima organske proizvodnje. Garantuje da je nosilac sertifikata i njegova proizvodnja pod kontrolom, u skladu sa propisima o organskoj proizvodnji.
Takođe, sertifikacija ukazuje na sledljivost svakog dela organske proizvodnje odnosno rukovanja svih procesa koji su pod kontrolom. Sertifikat ima rok važenja.
Dobijanjem sertifikata od ovlašćene organizacije stiče se pravo na korišćenje nacionalnog znaka „organski proizvod“ i logotipa setifikacionog tela na ambalaži proizvoda.
Funkcija pravilnog obeležavanja je da na tržištu, praktično odvoji organske proizvode od ostalih ,,lažnih” organskih, kako potrošači ne bi bili dovodjeni u zabludu. Zbog toga deklaracija mora sadržati sve informacije u skladu sa propisima na osnovu kojih će kupac proceniti da kupuje sertifikovan organski proizvod.
Ukoliko se proizvodi iz organske proizvodnje uvoze, pored posedovanja sertifikata nadležnog organa zemlje porekla organskih proizvoda, uvoznik je dužan da obezbedi i potvrdu koji mu izdaje ovlašćena organizacija na njegov zahtev u skladu sa propisanom procedurom i postupkom.
Kako dobiti organski sertifikat
Sertifikat je pismeno uverenje kojim ovlašćena kontrolna organizacija potvrđuje da je organski proizvod ili proces proizvodnje u skladu sa standardima i principima organske proizvodnje. Odnosno da je u skladu sa Zakonom o organskoj proizvodnji i propisima donetim na osnovu njega.
Svaki učesnik organske proizvodnje mora biti kontrolisan bilo da je proizvođač, prerađivač, izvoznik, uvoznik. Mora posedovati validni sertifikat kojim se potvrđuje da je njegova delatnost bila pod kontrolom kontrolne organizacije.
Svaki kontrolisani subjekat ima svoj sertifikat za određenu delatnost u o kviru lanca organske proizvodnje npr. za primarnu proizvodnju, za preradu, itd.
Kontrolne organizacije
Kontrolu i sertifikaciju organske proizvodnje sprovode ovlašćene kontrolne organizacije. Od datuma potpisivanja ugovora sa odabranom kontrolnom organizacijom ulazi se u proces odnosno sistem sertifikovane oraganske proizvodnje.
Ovlašćena kontrolna organizacija je nezavisno pravno lice ovlasćeno od strane nadležnog Ministarstva za obavljanje poslova kontrole i sertifikacije organske proizvodnje. Takođe je i akreditovano od strane Akreditacionog tela Srbije – ATS-a. Spisak se objavljuje svake godine u Službenom glasniku.
Za 2023. godinu je ovlašćeno šest kontrolnih organizacija.
Svetski standardi organske proizvodnje
Prilikom izvoza organskih proizvoda na inostrano tržište proizvođač treba da poseduje sertifkat koji je priznat u zemlji u koju planira da izveze svoj organski proizvod. Za potrebe izvoza organskih proizvoda kontrola i sertifkacija najčešće se obavlja u skladu sa propisima EU.
Pored toga, neke ovlašćene kontrolne organizacije rade i sertifkaciju u skladu sa NOP regulativom (za tržište USA), BIOSUISSE (za švajcarsko tržište), sertifkaciju prema KRAV standardu, itd.
Usklađivanje sa propisima EU
Kako bi se obezbedio sertifkat za izvoz organskih proizvoda u skladu sa propisima EU, ovlašćene kontrolne organizacije iz Srbije su na različite načine organizovale svoje poslovanje. Nekoliko njih izdaje sertifikate u skladu sa EU standardima.
Evropska komisija može da prizna kontrolna tela koja su nadležna za obavljanje poslova kontrole i sertifkacije u trećim zemljama. Listu kontrolnih tela i kontrolnih organa koji posluju u trećim zemljama objavljuje Evropska komisija.
Većina organskih proizvoda iz Srbije izvozi se na tržište EU, SAD, Kanade.
Organska proizvodnja u Evropskoj uniji je regulisana Uredbom: Regulation (EU) 2018/848. Time je stavljen van primene zakonski okvir Commission Regulation (EC) No. 889/08 i No. 834/07.
Evropski parlament je usvojio novi zakonski okvir EU iz oblasti organske proizvodnje 2018. godine. Regulativa (EU) 2018/848 je stupila na snagu 1. januara 2022. godine.
Cilj novog okvira je da osigura da se u EU uvoze samo visokokvalitetni organski proizvodi. Važniji stavovi nove regulative su vezane za obezbeđenje visokog kvaliteta organskih proizvoda, povećanje organske proizvodnje u EU, izbegavanje kontaminacije nedozvoljenim pesticidima ili sintetičkim đubrivima.
Koraci za dobijanje organske sertifikacije
- Edukacija o metodama organske proizvodnje koja podrazumeva i dobro razumevanje propisa koji je regulišu i to:
Zakon o organskoj proivodnji („Sl.glasnik”, broj 30/10 i 17/2019 – dr. zakon )
Ovim zakonom uređuje se proizvodnja poljoprivrednih i drugih proizvoda metodama organske proizvodnje (u daljem tekstu: organska proizvodnja). Ciljevi i načela organske proizvodnje, metode organske proizvodnje, kontrola i sertifikacija u organskoj proizvodnji, prerada, obeležavanje, skladištenje, prevoz, promet, uvoz i izvoz organskih proizvoda, kao i druga pitanja od značaja za organsku proizvodnju.
Ovim pravilnikom bliže se propisuju uslovi koje treba da ispuni kontrolna organizacija za obavljanje poslova kontrole i sertifikacije u organskoj proizvodnji. Metode organske biljne i stočarske proizvodnje, dužina trajanja perioda konverzije u biljnoj i stočarskoj proizvodnji. Način vršenja kontrole u organskoj proizvodnji i mere koje ovlašćena kontrolna organizacija određuje u slučaju utvrđenih nepravilnosti u načinu obavljanja proizvodnje organskih proizvoda. Sadržina i obrazac evidencije koju vodi ovlašćena kontrolna organizacija, kao i način vođenja te evidencije, sadržina i obrazac zbirne evidencije, tehnološki postupci prerade u organskoj proizvodnji. Sastojci, aditivi i pomoćne supstance koje se koriste u preradi organskih proizvoda. Način čišćenja i sredstva za čišćenje tehnoloških linija. Izgled oznake i nacionalnog znaka organskih proizvoda, kao i način skladištenja i prevoza organskih proizvoda.
- Informisati o ovlašćenim kontrolnim organizacijama za tekuću godinu
- Kontaktira ovlašćenu kontrolnu organizaciju u cilju dobijanja prijave za uključivanje u organsku proizvodnju
- Sklopiti ugovor sa ovlašćenom kontrolnom organizacijom
Kontrola organske proizvodnje
Kontrola započinje od trenutka uključivanja proizvođača u organsku proizvodnju. Odnosno od trenutka kada proizvođač sa ovlašćenom kontrolnom organizacijom zaključi ugovor o vršenju kontrole i sertifikacije u organskoj proizvodnji.
Ugovor o vršenju kontrole i sertifikacije u organskoj proizvodnji treba naročito da sadrži podatke o: ugovornim stranama, vrsti organske proizvodnje, uključujući prepakivanje, distribuciju i uvoz organskih proizvoda. Zatim broju i površini katastarske parcele na kojoj se obavlja organska proizvodnja i katastarskoj opštini, pravima i obavezama ugovornih strana. Uslovima i načinu ostvarivanja prava na izdavanje sertifikata i načinu zaštite za slučaj neizvršenja ugovornih obaveza.
Sistem kontrole
Ovlašćena kontrolna organizacija u što kraćem roku dostavlja Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede fotokopiju zaključenog ugovora. Uspostavljeni sistem kontrole treba da omogući sledljivost svakog proizvoda u svim fazama proizvodnje, prerade i prometa, u skladu sa zakonom kojim se uređuje bezbednost hrane. Tako se garantuje da je organski proizvod proizveden ili uvezen u skladu sa zakonom kojim se uređuje organska proizvodnja.
Kontrola u organskoj proizvodnji obuhvata punu fizičku kontrolu i kontrolu dokumentacije proizvođača, kao i primenu mera predostrožnosti. Ovlašćena kontrolna organizacija vrši kontrolu najmanje jednom godišnje. I to prevashodno putem najavljenih kontrolnih poseta (i po potrebi nenajavljenih), u skladu sa planom kontrole za organsku proizvodnju.
Kontrola u organskoj proizvodnji može se vršiti i više puta godišnje. Putem dodatnih kontrolnih poseta, na osnovu opšte procene rizika neusklađenosti sa pravilima organske proizvodnje za svakog proizvođača posebno i uzimajući u obzir rezultate prethodnih kontrola. Odnosno broj i težinu utvrđenih nepravilnosti i uočene poteškoće prilikom otklanjanja nepravilnosti. Zatim kvantitet i raznovrsnost proizvoda, kao i rizik od mešanja organskih proizvoda sa proizvodima iz konvencionalne proizvodnje.
Prilikom opšte procene rizika mogu se odrediti tri stepena rizika: niski, srednji i visoki. Od ukupnog broja kontrola u toku jedne godine najmanje 10% je nenajavljeno. Prilikom vršenja kontrole, ovlašćena kontrolna organizacija na osnovu procene rizike kao i u slučaju sumnje, uzima uzorke materijala. Cilj je utvrđivanje prisustva supstanci čija upotreba nije dozvoljena u organskoj proizvodnji, kao i sama provera tehnologije proizvodnje.
Broj uzetih uzoraka treba da bude najmanje 5% od ukupnog broja proizvođača koje kontroliše ovlašćena kontrolna organizacija.
Provera dokumentacije
Provera dokumentacije proizvođača u postupku kontrole odnosi se na proveru podataka koje vodi o delatnosti kojom se proizvođač bavi. Podrazumeva i proveru finansijske dokumentacije. Radi omogućavanja provere, proizvođač treba da dozvoli pristup podacima i finansijskoj dokumentaciji ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji, kako bi tokom kontrole ista u svakom trenutku, mogla da izvrši proveru:
- dobavljača, odnosno prodavca ili izvoznika organskih proizvoda;
- vrste i količine organskih proizvoda koja je isporučena proizvodnoj jedinici, sirovina i dodataka koji su kupljeni, kao i njihovu upotrebu, i ako je to potrebno, sastava hrane za životinje;
- vrste i količine organskih proizvoda koji se skladište;
- vrste i količine organskih proizvoda koji su napustili proizvodnu jedinicu primaoca, odnosno kupca, izuzev krajnjih korisnika, kao i prostorija prvog primaoca ili objekata za skladištenje;
- vrste i količine kupljenih i prodatih organskih proizvoda, kao i dobavljača, odnosno prodavca ili izvoznika i kupca, odnosno primaoca, u slučaju da se radi o proizvođačima koji ne skladište ili fizički ne rukuju organskim proizvodima.
Kako se vrši kontrola organskih proizvođača?
Za potrebe kontrole, ovlašćena kontrolna organizacija od proizvođača može da zatraži druge potrebne podatke. Misli se na dokumentaciju, na osnovu koje se može utvrditi postojanje pravilnog odnosa između ulaznih sirovina i gotovih proizvoda.
U slučaju da proizvođač ima više proizvodnih jedinica, proveri podležu i proizvodne jedinice na kojima se obavlja konvencionalna proizvodnja. Tu se ubrajaju i prostorije za skladištenje inputa, kao i podaci o prodaji, skladištenju i količinama konvencionalnih proizvoda.
Kontrola u organskoj proizvodnji vrši se, u skladu sa zakonom kojim se uređuje organska proizvodnja. Na način kojim se obezbeđuje objektivnost, nepristrasnost, odsustvo sukoba interesa, efikasnost, profesionalnost, doslednost, i to:
- u svim fazama organske proizvodnje;
- za sve organske proizvode;
- primenom odgovarajućeg načina kontrole;
- na osnovu dokumentovane procedure.
Prva kontrola
Radi vršenja prve kontrole, proizvođač ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji treba da dostavi potpisanu pismenu izjavu, sa podacima o:
- proizvodnim jedinicama, odnosno delatnosti kojom se bavi;
- praktičnim merama koje treba da se preduzmu na nivou proizvodne jedinice, odnosno delatnosti kojom se bavi, kako bi se obezbedilo poštovanje pravila organske proizvodnje;
- preventivnim merama koje treba da se preduzmu kako bi se smanjio rizik od kontaminacije konvencionalnim proizvodima ili supstancama čija upotreba u organskoj proizvodnji nije dozvoljena i mere čišćenja koje treba da se preduzmu u prostorijama za skladištenje i u okviru celog lanca proizvodnje.
Pismenom izjavom proizvođač treba da garantuje da će:
- procese proizvodnje i prometa obavljati u skladu sa pravilima organske proizvodnje;
- primeniti određene mere u cilju usklađivanja proizvodnje sa propisanim pravilima, u slučaju utvrđenih nepravilnosti, odnosno u pisanoj formi obavestiti kupce, kako bi se obezbedilo da oznake koje upućuju na organsku proizvodnju budu uklonjene sa ovih proizvoda, u slučaju prekršaja.
O svakoj promeni podataka iz pismene izjave proizvođač obaveštava ovlašćenu kontrolnu organizaciju. Proizvođač treba ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji da omogući vršenje kontrole, tako što će obezbediti:
- pristup svim delovima proizvodne jedinice i prostorijama, kao i računima i odgovarajućim pratećim dokumentima;
- informacije koje su objektivno neophodne za potrebe kontrole, odnosno informacije o uvezenim pošiljkama kada su u pitanju uvoznici i prvi primaoci;
- rezultate sopstvenih programa obezbeđivanja kvaliteta proizvodnje.
Ako proizvođač u okviru poljoprivrednog gazdinstva ima i proizvodnu jedinicu koja se koristi za konvencionalnu proizvodnju, treba ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji da omogući vršenje kontrole i te proizvodne jedinice. Kao i svih prostorija i objekata u okviru te proizvodne jedinice.
Izazovi i prilike organskih proizvođača
Jedan od izazova je, kako u celom sektoru poljoprivrede, i to ne samo u Srbiji već i šire, nedostatak radne snage. Neznanje i neupućenost su takođe izazovi.
Kada su u pitanju troškovi za sertifikaciju, treba imati u vidu da pored direktnih podsticaja po hektaru i životinjama koje su uključene u organsku proizvodnju i koje su višestruko veće u odnosu na konvencionalnu proizvodnju, postoje i druge mere podsticaja. Njima Ministarstvo poljoprivrede refundira deo troškova za sertifikaciju uključujući i troškove laboratorijskih analiza, i to u iznosu od 50%, odnosno 65 % ( za proizvođače iz predela sa otežanim uslovima u poljoprivredi ) od ukupnih troškova.
Administracija i njeno uredno vođenje je deo standarda organske proizvodnje. Zbog toga smo već naglasili da se svako ko je zainteresovan za ovaj način proozvodnje prethodno mora vrlo dobro informisati, uputiti, edukovati i poznavati zakonski okvir za organsku proizvodnju.
Budućnost organske proizvodnje
Trend je uočljiv kako u povećanju površina pod organskom proizvodnjom, tako i u porastu organskih proizvođača. Budućnost zavisi od zajedničkog rada svih uključenih u lanac. Od nadležnih institucija, razvoja tržišta i podizanja svesti građana i šire javnosti o prednostima organske poljoprivrede.
Tekst priredio tim Serbia Ogranica
Pročitajte više
Šta znači organska proizvodnja i zašto je ona važna?
Organska poljoprivreda je sistem proizvodnje hrane čiji glavni principi su poboljšanje zdravlja zemljišta, odnosno, zdravlja ekosistema unutar kojeg se proizvodnja odvija. Podrazumeva se i zdravlja i vitalnosti ljudi koji konzumiraju takvu hranu. Organski poljoprivrednici svoju proizvodnju zasnivaju primarno na razumevanju prirodnih procesa ekosistema, lokalnog biodiverziteta i ciklusa kruženja materije u zemljištu. To je alternativa oslanjanju na veštačke dodatke kao što su veštačka đubriva, pesticidi, herbicidi i ostala hemijska sredstva za upotrebu u poljoprivredi.
Pored toga, GMO semena nisu dozvoljena u organskoj poljoprivredi. Dakle, možemo kazati da je upravo neunošenje hemijskih preparata i neupotreba GMO semena ono što većina ljudi poznaje kao osnovne vrednosti organske poljoprivrede. Bitno je naglasiti da GMO seme i hibridi nisu ista stvar, jer se vrlo često mešaju ta dva pojma. GMO seme je seme proizvedeno u laboratoriji. U njega se veštački ubacuju određeni DNK elementi raznih biljnih kultura kao i životinjskog DNK, kako bi se dobila neka željena svojstva kod određene kulture. Na primer, boja, tvrđa kora, duži rok trajanja i slično. Hibridna semena se mogu dobijati prirodno ukrštanjem različitih biljnih vrsta, kako bi se pospešila određena svojstva kultura. Kalemljenje različitih sorti voćki je primer prirodnog procesa stvaranja hibridnih kultura.
Razlika između organske i konvencionalne poljoprivrede
Konvencionalna ili industrijska poljoprivreda se dominantno zasniva na upotrebi hemijskih preparata u borbi protiv raznih štetočina i korova u sprezi sa raznim hibridnim semenima. Istorijski, industrijska poljoprivreda doživljava svoj procvat nakon Drugog svetskog rata. Amonijak i azot, jedni od glavnih sastojaka veštačkih đubriva su se koristili za proizvodnju eksploziva u Prvom i Drugom svetskom ratu. DDT, jedan od najpoznatijih i najubojitijih insekticida ikada, stvoren je i originalno primenjivan u Drugom Svetskom ratu. Nakon toga počela je njegova masovna primena u poljoprivredi, na globalnom nivou. Pokazao se kao izuzetno efikasan u ubijanju raznih buba koje su napadale zalihe hrane vojnika. Mnogobrojna istraživanja su potvrdila njegovo razorno dejstvo na životnu sredinu.
Ovo su samo neke istorijske činjenice koje su bitne za razumevanje temeljnih vrednosti i principa industrijske poljoprivrede i upotrebe hemijskih proizvoda na koje se ona oslanja. Te vrednosti nisu ni filantropske, ni ekološke, već su isključivo vođene profitnim interesima grupe korporacija. One su uspele da promene globalnu paradigmu proizvodnje hrane i da nametnu svoju logiku kao jedini način da se uspešno osigura dovoljna količina hrane za sve brojniju populaciju na zemlji. Uz naftnu industriju, i uz pomoć svetskih vlada i masovne propagande, zajednički su trasirali put za klimatske promene i globalnu ekološku krizu koju danas živimo u svim aspektima života.
Organska poljoprivreda – zdravija verzija proizvodnje hrane
Organski poljoprivrednici u svojoj proizvodnji, osim izbegavanja hemije, koriste metode rotacija kulture, useva, zelenog đubrenja, kompostiranja, plitkog oranja ili uopšte mehanički ne obrađuju zemlju. Tako ne uništavaju mikrobiologiju tla i sve sićušne organizme ispod tla koji imaju ključnu ulogu u održavanju zdravlja zemljišta. Razumevanje mikrobiologije tla je sada glavni trend u organskoj poljoprivredi i jako puno istraživanja je posvećeno ovoj temi. Naučnici procenjuju da smo do sada identifikovali ukupno oko samo 1% vrsta mikroorganizama koji žive u tlu.
Biodinamička poljoprivreda je jako fokusirana na razumevanje života tla, odnosno mikrobiologiju tla. Ona se bavi istraživanjem celokupnog lanca života koji se dešava ispod površine. Organski pokret je istorijski nastao početkom 20-og veka kao odgovor na masovni prelazak poljoprivrede na korišćenje veštačkih đubriva i pesticida. Sir Albert Howard, jedna od ključnih figura u razvoju i promociji organske poljoprivrede je rekao: „Zdravlje zemljišta, biljaka, životinja i čoveka je jedno i neodvojivo. Prva dužnost poljoprivrednika je da uvek razume da je on deo prirode i da ne može da pobegne od svog prirodnog okruženja. Zbog toga, on mora da poštuje pravila prirode.“
Različiti sistemi vrednosti
Ono što je takođe važno naglasiti jeste, da je organska poljoprivreda u svojoj suštini potpuno drugačiji sistem principa i vrednosti u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu. Danas ima puno velikih organskih farmi koji imaju isti princip proizvodnje kao i konvencionalna poljoprivreda. Razlika je što umesto sintetičkih hemijskih preparata, koriste prirodne preparate. Ali je logika takvih organskih kompanija u pozadini ista, a to je prilagođavanje tržištu, odnosno velikim prehrambenim lancima koji diktiraju tržišne uslove.
Ti uslovi su konstantno snabdevanje velikim količinama i što jeftiniji finalni proizvod. To vodi do organske proizvodnje koja se odvija na hiljadama hektara monokultura sa ogromnom mašinerijom. Principi takve vrste organske proizvodnje su u suštini isti kao i kod konvencionalne poljoprivrede. Jedan primer toga su organski proizvodi koje možete npr. da kupite u Lidlu, a koji u većini slučajeva dolaze iz Španije, Holandije i Italije.U šleperima koji prelaze hiljade kilometara do Lidlovih radnji u Srbiji. Takvi proizvodi mogu da imaju organski sertifikat, ali su oni daleko od onoga što je vizija autentične organske poljoprivrede. A to je zdravlje zemljišta, ekosistema i ljudi.
Organska hrana vs. hrana iz konvencionalnog uzgoja
Nakon ovog kratkog uvoda u vrednosti i filozofiju organske poljoprivrede, sada možemo da otvorimo pitanje da li je organska hrana bolja od hrane iz konvencionalnog uzgoja. Najkraći odgovor je da. U SAD-u je rađena opsežna studija o nutritivnim svojstvima 43 različite sorte voća i povrća u periodu od 1950. godine do početka 2000-ih godina. Ustanovljeno je da su nutritivna svojstva voća i povrća značajno opala. Najviše se ističe pad udela gvožđa od 15%, pad kalcijuma od 15% i pad fosfora od 9%. Takođe, značajno su opali ostali nutrijenti kao što su vitamin C, vitamin B2 i B6, cink i magnezijum. Slična tendencija pada nutritivnih svojstava je ustanovljena i kod različitih vrsta žitarica. U skladu sa tim, postavlja se pitanje zašto se to dešava? Osnovni razlog je iscrpljenost zemljišta od života u njemu i mineralnih materija.
Veštačka đubriva i ostali hemijski preparati koji se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi iscrpljuju zemljište od mineralnih materija. To su upravo one materije koje voću i povrću daju prethodno navedena nutritivna svojstva. Najplastičnije rečeno, hemijski preparati ubijaju život u zemljištu. Pre svega mikroorganizme u zemlji koje biljke opskrbljuju sa mineralnim materijama, kao deo prirodnog procesa kruženja materija u zemljištu. Ova studija samo pokazuje da veštačke mineralne materije ne mogu zameniti materije koje se proizvode kroz prirodne procese koji se dešavaju u tlu, a koji su potrebni da bi se proizvela nutritivno kvalitetna hrana. Na primer, kada kažemo da paradajz ima miris i ukus, to su upravo mineralne materije koje biljkama obezbeđuju mikroorganizmi. Oni razlažu te iste materije u zemljištu i dostavljaju im ih kroz korenski sastav.
Organski sertifikat
Kada pričamo o prepoznavanju organskih proizvoda, najpouzdaniji način jeste organski sertifikat kao standard koji se primenjuje prilikom deklarisanja proizvoda. Organski proizvođači moraju da imaju jasno istaknut organski sertifikat na proizvodu. Ukoliko prodaju svoje proizvode na pijaci, organski sertifikat moraju imati na tezgi. Drugi način prepoznavanja, u slučaju da proizvođač nema organski sertifikat jeste prepoznavanje po obliku i boji. Ovaj način prepoznavanja nije pouzdan kao organski sertifikat, ali ukoliko verujete proizvođaču, može da posluži.
Organsko voće i povrće često ima drugačiji oblik i boju od konvencionalnog voća i povrća. Konvencionalno voće i povrće ima pravilnu formu, svi komadi su otprilike iste veličine i boje. Veliki trgovački lanci uslovljavaju proizvođače sa takvim pravilima otkupa kako bi ušli na rafove radnji. S druge strane, organsko voće i povrće je često nepravilnog oblika. Komadi su različitih veličina i boja obično nije toliko intenzivno svetla kao kod konvencionalnih proizvoda. Možemo uzeti za primer konvencionalne jabuke ili paradajz koji oblikom i veličinom izgledaju isto i sijaju kao tepsije pod svetlima u radnji.
Problematika proizvodnje hrane
Otkad pratim problematiku poljoprivrede i proizvodnje hrane u Srbiji, s fokusom na organsku i ostale oblike održive poljoprivrede. Čini mi se da se razumevanje organske proizvodnje može vezati za dve kategorije ljudi. Jedna kategorija su oni koji organsku hranu daju bebama da bi porasle zdrave, a druga kategorija ljudi su ljudi oboleli od raznih bolesti koji konzumiraju organsku hranu kako bi im to pomoglo u procesu ozdravljenja. No i ova kategorizacija se polako menja. Razlog je sve veća dostupnost organske hrane u supermarketima, a i tematika organske poljoprivrede je sve više zastupljena u medijima u kontekstu zaštite životne sredine.
Krenućemo sa nekoliko osnovnih činjenica o zemljištu, proizvodnji hrane i prirodnim procesima kako bih vam skrenuo pažnju na širinu i dubinu problematike proizvodnje hrane.
- Da bi se prirodnim procesima stvorio 1 cm zemljišta potrebno je u proseku 200 godina.
- U jednoj čajnoj kašičici humusa ima više organizama nego ukupno ljudi na Zemlji.
- Tlo je najveći rezervoar CO2 emisija iz atmosfere. Proces oranja ispušta CO2 emisije koje su pohranjene u tlu i to značajno doprinosi zagrevanju atmosfere.
- Sva poljoprivredna proizvodnja se odvija u prvih 20-30 cm zemljišta.
- Većina poljoprivrednog zemljišta u Srbiji ima nešto manje od 3% organskih materija u tlu. Brojka od 3% je minimum da bi se smatralo da je zemljište zdravo i živo.
- Većina zemljišta u Srbiji je podložna eroziji. Erozija je ispiranje tla sa površine.
- U Srbiji je trenutačno samo oko 0.6 ukupnih poljoprivrednih površina pod organskom proizvodnjom.
- Proizvodnja hrane u totalu globalno doprinosi sa oko četvrtinu CO2 emisija, kada se uračuna i transport hrane. Takođe, proizvodnja industrijskog mesa i odlaganje hrane na deponijama stvaraju velike količine metana, plina koji daleko više utiče na globalno zagrevanje i klimatske promene.
- U proseku, na globalnom nivou, oko 30% proizvedene hrane se baci u đubre.
- U proseku, 50% svetske proizvodnje žitarica se koristi za prehranu životinja u industrijskom lancu proizvodnje mesa.
Značaj organske proizvodnje
Postoji još mnogo različitih problema vezanih za proizvodnju hrane, ali gore navedene činjenice su sasvim dovoljne da svestan čovek počne šire da razmatra problematiku proizvodnje hrane. Pre svega, kada se to stavi u kontekst sveopšte globalne ekološke krize i ozbiljnih posledica koje klimatske promene donose po opstanak ljudi na planeti.
Promišljanje o organskoj proizvodnji hrani treba da pređe na viši i dublji nivo. Ne samo zbog zdravlja ljudi, već i zbog zdravlja ekosistema od kog zavisimo. Organska proizvodnja je izuzetno važan deo slagalice za postizanje održivog načina života. U siromašnim zemljama poput Srbije, uvek se ističe da je cena glavni problem zašto se ne konzumira više organske hrane. To je delom istina, ali iz lične perspektive kao potrošača, mogu da kažem da i navike prosečnog potrošača utiču na procenat konzumacije organske hrane. Ljudi po tržnim centrima i radnjama kupuju svakakve proizvod i junk hranu koja ne da nema nikakve nutritivne vrednosti, već slobodno možemo da je definišemo kao otrov za organizam. Na primer, jedan veliki čips ili čokolada košta u proseku kao kilogram organskog krompira.
Ja lično konzumiram većinom organsku hranu. Jednom nedeljno naručim od svog organskog proizvođača paket u iznosu od 4-5 hiljada dinara. Kupim nekoliko različitih organskih žitarica, brašna, biljnog proteina kao što su sočivo i leblebije. Time sam podmirio sve svoje prehrambene potrebe. Za otprilike 30 hiljada dinara, ja sam rešio sve svoje prehrambene potrebe na mesečnom nivou. Naglašavam da se radi samo o bazičnim namirnicama: voće, povrće i žitarice. Ali uz malo kulinarske mašte i malo začina, sa bazičnim namirnicama se mogu kuvati jako lepa i nutritivno hranljiva jela. Sve ovo naravno podrazumeva da čovek kuva sam sebi. Kako god bilo, ja sam siguran da na hranu trošim manje od prosečnog potrošača u Srbiji, a pritom se hranim neuporedivo zdravije. Osim toga, ja znam svog organskog poljoprivrednika i kako on proizvodi hranu. Znam da moj novac ide u prave ruke i to mi pričinjava dodatno zadovoljtsvo.
Dostupnost organske hrane
Zaključak je da je moguće jesti organsku hranu za relativno pristupačne pare uz određenu redistribuciju kućnog budžeta, promenu potrošačkih navika i uz određenu dozu samoorganizacije i samoangažovanja. Konzumacija organske hrane ne mora nužno da bude dostupna isključivo bogatima i nekoj višoj srednjoj klasi. Takođe, svestan sam da postoji i veliki broj ljudi čija primanja im ne omogućavaju pristup organskoj hrani. To pitanje je strukturno pitanje kojim vlada treba da se bavi.
Kada bi država uredila sistem tako da trgovački lanci moraju da otkupe prvo sve domaće proizvode, fiksiraju otkupnu cenu kako bi proizvođači imali zagarantovanu zaradu i kada bi tržište bilo uređeno na taj način, da štiti domaću proizvodnju, umesto da se hrana dovozi šleperima iz raznih delova Evrope, onda bi i svi domaći poljoprivredni proizvodi, uključujući i organske, bili cenovno pristupačniji. Proizvođači bi mogli da planiraju svoje prihode što sada svakako nije slučaj, već su u milosti i nemilosti otkupljivača, hladnjačara i raznih drugih tržišnih faktora. Takav je zakon slobodnog tržišta, kapitalističkih vrednosti i vremena u kojem živimo. Sve je podređeno velikim igračima, a mali se bore da prežive kako znaju i umeju.
Mali proizvođač i njegov značaj za ekosistem
U celoj ovoj priči, najvažnija stvar jeste odabir da se kupuje organska hrana od malih organskih proizvođača. To pomaže očuvanju životne sredine, kao i ruralnoj ekonomiji. Pomaže i seoskim zajednicama da se razvijaju na ekonomski i ekološki održiv način. Mislim da je to svakako više nego dovoljan razlog da svako od nas izdvoji jedan delić svog budžeta da podrži organsku proizvodnju. Jer, na kraju krajeva, svi mi zavisimo od zdrave životne sredine, a selo i poljoprivrednici su ovu zemlju prehranili i održali u životu kada je bilo najteže. To rade i dan danas, njih malo koliko ih je još ostalo u Srbiji.
Nama pre svega trebaju organski poljoprivrednici da bi uopšte mogli da sačuvamo zemljište i ekosistem za buduće generacije. Zato je pitanje organske proizvodnje i organske hrane daleko dublji i kompleksniji problem od onog vezanog za nutricionizam i ljudsko zdravlje. Radi se bukvalno o našem opstanku kao vrsti, i to kažem bez imalo preterivanja. Svaka promena kreće od promene svesti. Šta pre krenemo u promene, manje će biti posledica po nas. A situacija je već debelo alarmantna. I za sam kraj, „Revolucija ne kreće samo sa ulice, već i sa naših tanjira.“
Tekst priredio Saša Petrović
Pročitajte višeŠta znači GMO i koliko su štetni ovakvi proizvodi?
Genetski modifikovani organizmi (GMO) su proizvodi bioinženjeringa. Nastaju kada se zbog poboljšanja kvaliteta i otpornosti postojećeg organizma (biljnog ili životinjskog) menja genetska struktura. Nekada se ovaj proces kod biljaka obavljao selekcijom. Tako su se na oglednim parcelama sadile razne jedinke iste vrste i praćen je njihov razvoj. Cilj ovakvog načina gajenja biljaka bio je da se utvrdi koja vrsta žitarice, povrća ili voća je najotpornija i koja daje najbolje prinose u tim klimatskim uslovima.
Slična selekcija se obavljala i na životinjama. Ukrštanjem rasa pravila se kombinacija koja je davala najbolje rezultate (kvalitet, prinos i profit).
Genetski modifikovana soja
Kod GM organizama genetska osnova je izmenjena ubacivanjem jednog ili više gena koji potiče od nesrodnog organizma. Na primer, genetski modifikovana soja je nastala tako što je u njen DNK rekombinovano tri gena. Jedan potiče od cveta biljke dan i noć, drugi je gen bubašvabe, a treći se čuva kao tajna od strane najvećeg proizvođača GMO – Monsato iz SAD. Ova transgena soja je jako otporna na sve vremenske uslove, kao i na sve insekte i štetočine.
Ruska nacionalna asocijacija za genetiku i bezbednost je 2005. godine objavila rezultate istraživanja sprovedenih na miševima hranjenim GM sojom.
Mladunci jedinki hranjeni GM sojom su bili manji rastom, sa zakržljalim unutrašnjim organima i mozgom. Čak 55% ovih oglednih životinja ja uginulo.
Genetski modifikovane biljke
Prva genetski modifikovana biljka je bio paradajz, proizveden 1994. godine i njegov promet i prodaja su tada dozvoljeni.
Od tada do danas proizvedeno je oko 60-70 biljnih vrsta koje se mogu koristiti za ljudsku ishranu. Najveći proizvođači GMO su: SAD, Kanada i Argentina. Ove države proizvode sledeće biljne vrste: kukuruz, soju, pamuk, uljanu repicu, paradajz, krompir, karanfil, bundevu, duvan, cikoriju, lan, dinju, papaju…
Prednosti GMO-a
Kao ključne prednosti GM hrane navode se: povećanje prinosa, kvaliteta, produženje trajanja, bolja otpornost useva na insekte i korov, na sušu, zaslanjeno zemljište, hladnoću…
Možda najvažniji razlog potrebe za GM hranom je činjenica da će se broj stanovnika na zemlji u narednih 50 godina udvostručiti. Samim tim i potreba za hranom će biti za toliko veća.
GMO su tako pravljeni da sprečavaju gubljenje biljaka i useva, a time i hrane. Takođe, u borbi protiv štetočina poljoprivrednici koriste velike količine pesticida koji uništavaju štetočine na biljkama, ali istovremeno štete ljudskom zdravlju i životnoj sredini. Zbog toga se i pribeglo ubijanju štetočina bez upotrebe hemikalija – ubacivanjem gena za supstancu koju proizvodi biljka i ona je toksična za štetočine, a neutralna za čoveka.
Za suzbijanje korova pri uzgoju biljaka koristili su se pesticidi koji pored toga što uništavaju korov, neretko štete i gajenoj biljci. GM biljke su otporne na štetočine i nisu im potrebni herbicidi. Veoma važna osobina GM biljaka je tolerancija na sušu i salinitet. To se postiže ubacivanjem gena biljaka koje prirodno rastu na takvim mestima u biljke koje treba gajiti na novim staništima.
Isto tako, poželjno je odgajati biljke koje su otporne na bakterije, viruse, gljivice kao i na hladnoću, a sve se to može postići genetskim modifikacijama.
Negativne strane GMO-a
Kritike po pitanju upotrebe GM hrane dolaze iz različitih izvora. Iznose ih naučnici, ekološki aktivisti, religijske grupe, kao i udruženja građana.
Razlozi za reakciju pomenutih grupacija su potencijalni negativni uticaji GM hrane na okolinu, ljude i ekonomiju.
Što se tiče uticaja na okolinu, najbitnija primedba je nenamerno povređivanje drugih vrsta. Kontraverze su postojale oko ubačenog gena za botulin toksin u kukuruz.
Pitanje je bilo da li on ubija samo larve kukuruznih štetočina ili ubija i druge “dobre” vrste.
Drugo pitanje koje se nametnulo je da li će neke populacije insekata razviti rezistentnost na ovaj toksin.
Jedna od većih kritika GM hrane odnosila se na mogućnost transfera gena na druge vrste, nakon slučajnog ukrštanja transgene sa netransgenom biljkom.
Svi su se najviše plašili transfera gena za otpornost na herbicide, u korove koji bi tada postali otporni na ove otrove.
Rešenje ovog problema moguće je ako se ove (GM biljke) gaje tako da su sterilne, odnosno da ne stvaraju polen. Isto tako, važno pitanje tiče se alergija. Mnogo ljudi ima alergije na polen biljaka (voća, povrća, oraha).
Uticaj GMO na ljudsko zdravlje, okolinu i ekonomiju
Prvi GM proizvodi su u prometu tek nekih 40-ak godina. To je relativno kratko vreme, ali je dovoljno da se sprovedu neka istraživanja o njihovom uticaju na zdravlje konzumenata.
Važno je napomenuti da proizvodnja i prodaja GM hrane nije dozvoljena u Srbiji, ali je građani godinama koriste, a da o tome nisu obavešteni (jer se nalaze u sastavu par uvezenih konditorskih proizvoda).
Rezultati testiranja primene GM hrane na ljudima nisu poznati, a oni sprovedeni na životinjama su uznemirujući.
Sprovedeno je ispitivanje na zamorčićima hranjenim GM paradajzom: Kod njih su se pojavili čirevi na želucu.
Miševi koji su hranjeni GM sojom imali su oštećenja na jetri, pankreasu i testisima, dok su zečevi hranjeni GM sojom imali ozbiljna oštećenja bubrega i srčane probleme.
Mišljenje naučne javnosti
Ono što naučnici koji se bave ispitivanjem GMO i njihovim delovanjem na ljudsko zdravlje sa sigurnošću tvrde je postojanje liste od 65 naučno dokumentovanih rizika po zdravlje od ishrane GMO, među kojima su: sterilitet, karcinomi, impotencija, Alchajmerova bolest, hronične alergije, Morgellons bolest, toksične reakcije i mnoge druge ozbiljne bolesti od kojih oboleva sve veći broj ljudi na planeti.
Preko 800 naučnika iz 84 zemlje potpisalo je otvoreno pismo “Naučnici sveta svim vladama”, u kojima traže zabranu upotrebe GMO ukazujući na ogromnu opasnost njene upotrebe na zdravlje ljudi.
Sedam saveznih republika Amerike želi da se pred sud izvede korporacija Monsanto (koja je najveći proizvođač GMO) i da joj se sudi za štetu koju je nanela svetskom ekološkom sistemu.
GMO u Srbiji
Za to vreme u Srbiji su prisutne težnje da se izmeni Zakon o zabrani GMO (proizvodnja i promet) i da se dozvoli njegova upotreba.
Genetski modifikovana hrana je velika opasnost po zdravlje ljudi kao i celog ekološkog sistema. Genetske modifikacije ugrožavaju ne samo čoveka već i sve životne forme. Modifikovani oblici života reprodukuju se i ukrštaju sa prirodnim organizmima. Šire se u ekosistemu na način koji je nepredvidiv i ne može se kontrolisati.
Genetski modifikovano seme biljaka je patent – privatno vlasništvo proizvođača, tako da se ono mora kupovati za svaku setvu čime se stvara ekonomska zavisnost. Genetski modifikovano seme je ozbiljna opasnost biodiverzitetu, “zdravlju” zemljišta i našim autohtonim sortama. Zemljište koje je “genetski zagađeno” (zasejano GM semenom), više nikada se ne može očistiti.
Zbog svega navedenog, srpska naučna javnost je protiv dozvole proizvodnje i korišćenja GM hrane.
GMO u svetu
Poseban problem predstavlja činjenica što američki zakon ne prihvata postojanje bitne razlike izmedju GM hrane i normalnih useva, pa se takvi usevi, kao i hrana dobijena od njih, u Americi ne moraju posebno obeležavati. Zbog toga na tržištu dolazi do mešanja npr. GM kukuruza namenjenog za ishranu stoke sa kukuruzom namenjenim za ishranu ljudi. Ovo su, ispitivanjem uvezenog kukuruza iz SAD, utvrdile japanske inspekcijske službe.
Dodatni problem u ovoj oblasti je objektivnost rezultata ispitivanja delovanja GM hrane na ljudsko zdravlje, jer ih u najvećem broju slučajeva finansiraju biotehnološke kompanije. Vodeće mesto među njima zauzima Monsanto kao najveći proizvođač GM hrane i GM semena.
Jedno od tih istraživanja je sprovedeno od strane naučnika Monsanta 1996. Tema je uticaj GM soje na pacove, somove, piliće i krave. Sa druge strane, Monsanto je kompanija sa dugom listom pravosnažnih presuda za prestupe u SAD i širom sveta. Zataškavanje i manipulacija o bezbednosti njihovih proizvoda, laži u reklamama, podmićivanje državnih službenika… Takođe, plaćali su milionske odštete za dugotrajno zagađivanje zemljišta i skrivanje istine o tome.
Sve rečeno upućuje na dalja istraživanja koja će sprovesti naučna javnost. Istinski zainteresovana samo za istinu u ovoj oblasti, za razliku od do sada sprovedenih ispitivanja.
Zakonska regulativa u Evropi
U Evropi je u aprilu 1990. godine doneta direktiva 90/219EEZ o ograničenoj upotrebi GM organizama kako bi se njihova upotreba ograničila na laboratorije i industrijska postrojenja sertifikovana od strane nadležnih organa.
Druga direktiva objavljena je marta 2001. godine i naziva se selektivnim puštanjem GM hrane na tržište. Ova hrana sa sobom ne nosi rizik po zdravlje ljudi i okoline. Ova direktiva se uglavnom odnosi na hranu za životinje ili proizvode koji, ako sadrže GMO, to moraju pokazati na vidnom mestu u deklaraciji.
Ono što je olako prihvaćeno je činjenica da se ova direktiva odnosi “samo” na hranu za životinje, a previđa se činjenica da gajene životinje i njihovi produkti predstavljaju hranu za ljude. O njihovom uticaju na zdravlje ljudi i promenama koje trpe životinje hranjene GM hranom nema nikakvih podataka. Ti podaci, ili ne postoje, ili su nepouzdani zbog malog uzorka ispitanika i kratkog trajanja ispitivanja.
U januaru 2015. godine Evropski parlament je većinom glasova izglasao zakon kojim državama članicama daje mogućnost da same odluče da li će na svojoj teritoriji gajiti GM hranu.
Za sada jedini GM usevi u Evropi su oni pod kukuruzom i najviše ih je u Španiji. Gajenje bilo koje GM hrane je zabranjeno u: Mađarskoj, Bugarskoj, Francuskoj, Austriji, Nemačkoj, Grčkoj i Luksemburgu.
Zakonska regulativa u Srbiji
U Srbiji je 2009. godine usvojen Zakon o genetički modifikovanim organizmima (Sl. glasnik RS 41/2009) gde se u čl. 2 kaže da se zabranjuje proizvodnja i stavljanje u promet genetski modifikovanih organizama kao i proizvoda od istih.
Pošto je ovaj Zakon stroži od evropskog zakonodavstva, on nije u skladu sa zahtevima Svetske trgovinske organizacije (STO). Da bi Srbija pristupila STO, uslov je promena zakona o GMO. Razlog je taj što u zemlji članici STO ne sme da postoji opšta zabrana trgovine bilo kog proizvoda.
U susret udovoljavanju ovom zahtevu, trebalo bi izmeniti Zakon o GMO.
Prema članu 5. Zakona o bezbednosti hrane , hranom se smatra:
– hrana životinjskog porekla,
– hrana biljnog porekla,
– mešovita hrana koja sadrži sastojke biljnog i životinjskog porekla
– hrana ni biljnog ni životinjskog porekla (mineralne materije, so npr.)
– nova hrana
– genetički modifikovana hrana i genetički modifikovana hrana za životinje, kao i hrana za životinje dobijena od genetički modifikovanih organizama u skladu sa posebnim propisima.
Iz Ministarstva poljoprivrede tvrde da se i dalje GMO niti proizvode niti prodaju u Srbiji. Samo se konstatuje da takva hrana postoji.
Ono na šta kod nas treba obratiti pažnju je uspostavljanje kontrole uvezenog mesa iz Brazila i Argentine koje potiče od životinja hranjenih GM hranom za životinje.
Mi možemo biti spokojni sve dotle dok, sa sigurnošću, od poznatog proizvođača možemo kupiti organski proizvedene proizvode i biljnog i životinjskog porekla, a to su svakako naši “Mali proizvođači hrane u Srbiji“.
Tekst priredila dr Marija Vukašinović
Pročitajte više
Koje je ulje dobro za salatu?
Ovo je pitanje sa kojim se često susrećem prilikom izlaganja robe na sajmovima i bazarima i nije baš lako odgovoriti na njega. Mnogo je laške reći koje ulje nije pogodno za salatu. Rafinisana ulja definitivno nisu odgovarajuća za prelivanje salate, jer nemaju čime da je oplemene. Ni raskošnim ukusom, niti dragocenim hranljivim materijama. U njima nema ništa osim praznih kalorija! Volim da kažem da je njihova svrha samo da ne zagori šerpa i ništa drugo.
Za razliku od rafinisanih, nerafinisana ulja imaju očuvanu prirodnu aromu, a hladno ceđena ulja pored toga imaju očuvana i sva hranljiva svojstva. Svako od ovih ulja (nerafinisanih ili hladno ceđenih) ima svoj prepoznatljiv miris i ukus koji je u manjoj ili većoj meri izražen.
Kako se proizvode hladno ceđena ulja?
Proces proizvodnje hladno ceđenih ulja ima dosta sličnosti sa proizvodnjom vina na tradicionalan način, pa je tako i njihovo konzumiranje poput konzumiranja vina. Potrebno ih je uklapati sa određenom hranom.
Ulja blagog ukusa
Hladno ceđena ulja iz našeg asortimana sa najblažim ukusom su kikirikijevo, makovo i repičino. Zbog toga ova ulja imaju najopštiju primenu i lepo će se uklopiti u većinu salata. Kikirikijevo ulje ima ubedljivo najbleđu aromu i zato ga preporučujemo kao univerzalno salatno ulje. Makovo ulje se najbolje pokazalo za prelivanje salata od svežeg zelenog povrća (svež kupus, zelena salata, rukola…) Repičino hladno ceđeno ulje donosi izvesnu slatkastu notu. Odlično upotpunjuje ukus salata koje sadrže bareni krompir, pirinač ili kukuruz.
Ulja intezivne arome
Ulja intezivne arome iz naše ponude su suncokretovo, laneno, konopljino i ulje semena bundeve. Naš narod je naviknut na ukus suncokreta, pa ga i pored intezivne arome klasifikujemo kao opštenamensko. Ipak, imajte na umu da suncokret vuče na slano i hoće da štrči u slatkim jelima. Konopljino ulje se dobro uklapa sa crnim lukom i krompirom, a laneno sa belim lukom, grilovanim ili barenim povrćem i zrelim sirevima. Ulje semena bundeve ima jak, ali veoma prijatan, raskošan ukus i uklapa se sa većinom slanih i slatkih jela. Savršeno se uklapa sa kiselim kupusom i ljutom tucanom paprikom, a podjednako dobro i sa voćnim salatama i desertima. U našoj ponudi povremeno imamo i hladno ceđeno ulje od crnog kumina koje ima veoma oštar i prodoran miris i ukus. Njega preporučujemo kao začinski preliv u vidu svega nekoliko kapi za meso i ribu.
Kako dodatno oplemeniti salatu?
U svakom slučaju, preporučujemo da uz naša ulja za začinjavanje salata koristite odgovarajuća plemenita sirća, npr. kvalitetno vinsko ili jabukovo. Nikako ono fabričko, belo i naravno kvalitetnu morsku so. Pored toga možete koristiti i limunov sok. Povrće od koga pravite salatu najbolje bi bilo kupiti od lokalnih proizvođača, organskih ili konvencionalnih u koje imate poverenja, najpre po pitanju poštovanja karenci preparata koje primenjuju.
Neke domaćice imaju naviku da u salate stavljaju čak i rafinisani, beli šećer što je veoma loša praksa i dodavanje nepotrebnih „praznih“ kalorija. U pitanju je nasleđe posleratnih generacija kojima su ovakve namirnice predstavljale nekakvo otkrovenje, pa su ih trpali u svako jelo.
Autor teksta u fotografija: Vladimir Krstonošić, PG Krstonošić, Kikinda
Link ka originalnom tekstu: Poljoprivredno gazdinstvo Krstonošić Kikinda
Pročitajte višeFarma bivola – prirodni raj na ušću Begeja i Tise
Ovonedeljnom pričom o malim proizvođačima vodimo vas u Vojvodinu. U mesto Knićanin kod Zrenjanina. Na poljoprivredno gazdinstvo “Čarda”, na salaš porodice Matić. Ova farma nije jedna od mnogih tipičnih, kako za ovaj kraj, tako i za celu Srbiju.
Na njoj trenutno živi na površini od 20 hektara oko 150 grla bivola, što je čini najvećom farmom po broju bivola u Srbiji.
Naši domaćini sa uzgojem ovih životinja počeli su 2007. godine. Tada u Novom Pazaru kupuju tri ženke u jednog mladog bika. U pitanju su bivoli balkanskog tipa i predstavljaju autohtonu sortu, koja na ovom prostoru živi već vekovima. Kako Matići ističu, bivoli su tokom čitave godine na ispaši i svežem vazduhu. Ishrana je bazirana na svežim i suvim kabastim hranivima, a odlike takve ishrane su duži tov i kvalitetniji ukus mesa. Porodično učestvuju u odgoju životinja, brizi o njima i proizvodnji proizvoda od bivoljeg mesa.
Meso bivola
Trenutno u ponudi imaju sveže bivolje meso i suhomesnate proizvode: bivolji kulen u kati, bivolji sudžuk i svinjski vrat u mrežici. Što se tiče mlečnih proizvoda, sada ne postoje planovi za proširenje takve vrste proizvodnje, jer buše daju male količine mleka, pa porodica sa tim podmiruje lične potrebe ili eventualnu neredovnu prodaju onda kada se desi da imaju višak proizvoda. Pored bivola, bave se i odgojem svinja, koje takođe odlikuje duži tov i ishrana zasnovana na kukuruznoj prekrupi, sojinoj sačmi i svežoj lucerki.
Ono što izdvaja bivolje meso od nekih drugih vrsta mesa je to što ono u sebi sadrži pozitivni holesterol. Na prvi zalogaj osetićete da je nešto drugačije od ostalih vrsta mesa, ali to ne znači da ima neprijatan šmek. Bivolji sudžuk sastoji se isključivo od bivoljeg mesa i goveđih creva. U njega se stavlja meso sa malo više loja, a oni najbolji delovi glavni su sastojak bivoljeg kulena. Dostavu ovih proizvoda vrše putem kurirske službe, a svakako ste dobrodošli i na njihovo gazdinstvo da svoje porudžbine lično preuzmete.
Ranč slobode u srcu Vojvodine
Salaš se nalazi u blizini ušća Begeja u Tisu, tako da se pored užitka za nepca, može uživati i u prelepoj prirodi. Bivoli se u ovom prostoru slobodno kreću, rastu i hrane.
Za našu platformu Matići su saznali na Facebook-u i nadaju se da će im ona doneti nove posetioce i kupce. U planu je proširenje proizvodnje do kraja godine, ali i za sada porodica uspešno uspeva da zadovolji potražnju.
Suhomesnati proizvodi su uglavnom odmah dostupni, a ukoliko želite da probate sveže bivolje meso, potrebno je da ga malo ranije rezervišete.
Ponudu, cenovnik, pojedinosti o dostavi i kratko predstavljanje PG Čarda možete pogledati na sledećem linku: Farma Bivola.
Autor fotografija Nikola Žigrai
Pročitajte višeKako napraviti pravilan raspored useva u bašti?
Sadnja bašte u proleće i raspored useva za neke je rutina i dođe kao neka mala tradicija. Ko ima babu i dedu na selu sigurno je nekada u detinjstvu, u proleće zajedno sa njima sadio baštu. I tad je verovatno mogao da zapamti kako treba pripremiti zemljište, koja biljka ide uz neku drugu, a šta nikako ne treba saditi zajedno.
Kasnije su ta sećanja možda izbledela, ali je neminovni povratak čoveka prirodi, doveo do toga da nas sve više zanima kako se to različite biljne kulture raspoređuju i sade. Šta su donele nove tehnologije, kada je za sadnju pravo vreme, kako se formira leja, čime nađubriti, kako zalivati, kada pleviti. Odgovorom na ta pitanja dolazimo do ključnih pojedinosti koje treba da sledimo kako bi bašta bila rodna i uspešno zasađena.
Priprema bašte
Kao najbitnija stvar u gajenju bašte izdvaja se priprema zemljišta.
Osnovnu obradu zemljišta je najbolje uraditi u novembru. Oranje je prvi korak u pripremi. Ukoliko su u pitanju manje parcele ili plastenici može se ručno izriljati pomoću ašova.
Nakon toga pravi se plan koliko i koje biljne vrste će biti zasađene. Dodatno je potrebno isplanirati i navodnjavanje i na kraju sam raspored useva u bašti.
Ako želite da vam leje budu prave kao pod konac, to možete realizovati na sledeći način. Na jedan kraj, sveže isfrezirane bašte, koja je pre toga pođubrena stajnjakom, možete da pobijete drvce visine oko pola metra. Na njega vežete deblji konac ili neki kanap, pa odatle kanapom dalje upravljate koje će dužine biti brazda. Tik ispod kanapa, držeći motiku pod uglom kopate i pravite trouglaste leje. U njih na razmaku od desetak centimetara ubacujete male glavice luka ili semenke neke druge kulture koju želite da imate u svojoj bašti.
Ukoliko imate plastenik unutar njega možete da zasadite zajedno paradajz, papriku i krastavac. Ostatak prostora u bašti može se koristiti za druge biljne kulture, kao što su sve vrste luka, boranija, grašak, blitva, krompir, cvekla, šargarepa, peršun i ostalo.
Plan setve i sadnje
Preporuka je da se prvo napravi spisak svih kultura koje će se gajiti. Sledeći korak je izrada nacrta u razmeri parcela sa lejama za povrće i stazama između, po kojim se može kretati.
Pojedino povrće bolje uspeva kada se nađe jedno pored drugog, dok se neke biljke jednostavno ne vole.
Crni i beli luk poželjno je saditi blizu paradajza, paprike, šargarepe.
Boraniji i pasulju često treba oslonac, pa je dobro saditi ih uz kukuruz ili oko njih ostaviti dovoljno prostora da sami možete napraviti dovoljno visoku konstrukciju od drveta uz koju biljka tokom rasta može da se penje.
Neizostavni krompir će bolje uspevati ukoliko u njegovoj blizini raste luk, zelena salata, celer.
Tikvice i bundeve se slažu sa svima, samo je potrebno odvojiti im dovoljno prostora kako bi razvile svoje vreževe ne smetajući komšijama.
Ono što ne treba saditi zajedno jesu paradajz i prokelj, jer obe biljke imaju potrebu za velikom količinom hranljivih materija iz zemljišta.
Krastavac i krompir, isto kao prokelj i paradajz, boriće se za sunčevu svetlost, prostor, hranljive materije i vodu.
Celer i šargarepu ne bi trebalo saditi blizu, jer ih napadaju iste štetočine, crvi koji mogu dovesti do usporavanja rasta i oštećenja same krtole.
Nikako ne treba zaboraviti zasaditi aromatično bilje i cveće u bašti, jer će svojim mirisima privlačiti oprašivače, a ujedno i odbijati štetočine.
Neven će oterati lisne vaši.
Kadife teraju crve i štetne gliste. Ukoliko kadife posadite između redova krompira, oteraće krompirovu zlaticu.
Dragoljub privlači bubamare, a one su neprijatelji biljnim vašima koje mogu ugroziti ostalo povrće.
Povrće treba prihranjivati kako bi se plodovi lepo razvijali. Na prirodni način to možemo učiniti sa koprivom. Kopriva se nabere i i potopi u vodi, ostavi se desetak dana da odstoji i onda se tom vodom zaliva.
Ukoliko dođe do pojave štetnih insekata, prirodno se mogu rasterati rastvorom belog luka.
Preporuka je da se bašta redovno plevi i okopava, kako bi biljkama omogućili nesmetan rast.
Navodnjavanje
Ranijih godina redovno zalivanje bašte nije bilo neophodno, jer je klima bila drugačija. Kako danas nemamo taj luksuz da svake večeri zalivamo ručno svoje useve, inovacije su donele između ostalog i sistem za navodnjavanje kap po kap, vodene topove i slično. Veliki rezervoari kišnice i male kofice, otišle su u prošlost.
Bilo bi dobro da bašta bude na mestu koje je većim delom dana osunčano. Idealno na blagoj padini, kako bi se višak vode cedio.
Iako je kiša najbolji izvor vlage, često samo to nije dovoljno, jer su leta suva.
Dodatnu količinu vode je najbolje obezbediti upravo prikupljanjem kišnice, što je ujedno i jedan od lakših načina.
Drugi način je bunar, koji nije uvek najsjajnije rešenje. Razlog je hladna bunarska voda koja može da stresira biljku i da na nju negativno utiče.
Veoma je bitno biljke zalivati rano ujutru ili kasno uveče. Tako se onemogućava stvaranje pogodnih uslova za razvijanje gljivica koje uzrokuju različite bolesti.
Da biste uštedeli vodu prilikom zalivanja, preporučljivo je malčirati zemljište oko biljke. Na taj način se sprečava prekomerno isparavanje vode.
Malčiranje se može izvesti različitim materijalima kao što je seno, ljuske od drveta ili najlon koji je za to posebno namenjen.
Zbog različite klime u različitim delovima naše zemlje, bašte i niču u različito vreme – od marta, do početka maja. Tako se neretko događa da iz Šumadije stižu slike već prilično izraslog mladog luka, a da na Kopaoniku još nije ni provirio iz zemlje.
Tekst priredila Ana Karanović, PG Ukusi Kopaonika
Ukusi Kopaonika na društvenim mrežama: Facebook i Instagram
Pročitajte više
Branković jagode – ukus kao nekad na savremen način
Porodica Dejana Brankovića iz Grabovca kod Obrenovca, čiji preci su se tu nastanili pre skoro 200 godina, generacijama se bavila različitim vidovima proizvodnje povrća, voća, uzgajanjem cveća, ratarstvom i stočarstvom. Danas svi porodično uzgajaju jagode, a prošle godine počeli su sa uzgojem špargle. Dejan, koji se već 20 godina bavi prodajom, završio je fakultet za spoljnu i untrašnju trgovinu, kao i master studije iz te oblasti. Posao komercijaliste, umnogome mu je pomogao da na što bolji način predstavi svoj proizvod. Razlog, zašto je pored prodaje počeo da se bavi i poljoprivredom, leži u činjenici da je želeo da održi tradiciju svoje porodice samo na novi, savremen način.
Inicijativa da počnu da se bave plasteničkom proizvodnjom jagoda bila je upravo njegova. Krenuli su sa dva mala plastenika davne 2014, pre skoro 10 godina. Tada, kako sam kaže, nisu znali mnogo o samoj proizvodnji, ali su imali dobru osnovu, jer su se generacije pre njega bavile drugim vidovima uzgajanja voća i povrća. Prve dve godine su učili, pa je shodno tome bilo i uspona i padova. Trud se isplatio, jer ukoliko želite da proizvedete jagodu vrhunskog kvaliteta to zahteva dosta rada i mnogo strpljenja.
Zašto jagode iz plastenika?
Jagode iz plastenične proizvodnje su, prema rečima našeg domaćina, jagode premijum kvaliteta. Najveći deo proizvodnje kontroliše upravo čovek, što znači da su uticaji vremenskih prilika i neprilika svedeni na minimum. Klimatske promene utiču, kao što smo i doživeli, na pojavu snega u aprilu. Tada je cvetanje mnogih biljaka uveliko u toku, a to može značajno uticati na njihov dalji rast i razvoj, kao i na količinu roda. Bilje, voće i povrće koje se uzgaja na otvorenom, mnoge proizvođače često stavlja na velike muke, upravo zbog nepredvidivosti i nemogućnosti kontrolisanja uslova u kojima rastu.
Bitno je napomenuti da Brankovići svake godine vrše analizu zemljišta kako bi proverili da li su u zemlji prisutni svi elementi neophodni da bi jagoda bila zdrava i kvalitetna. Za đubrenje koriste isključivo stajnjak od njihovih krava, što je u procesu uzgoja takođe jedna od bitnijih stavki.
Inovacije u proizvodnji – knjiga polja
Čitav proces proizvodnje nadgleda licencirani diplomirani agronom iz oblasti jagodarstva. Nema improvizacije i sve se radi na zdrav i bezbedan način.
Takođe poseduju i knjigu polja, u kojoj se sve što se radi sa jagodama piše i dokumentuje. Prema Dejanovim rečima , ova knjiga je nešto što se podrazumeva u ozbiljnim proizvodnjama i bez čega se ne može zamisliti proizvodnja bilo koje biljne kulture u svetu. U Srbiji ta praksa nažalost još uvek nije zaživela, pa mnogi proizvođači iz neznanja koriste sredstva koja loše utiču na kvalitet ploda, a samim tim i na zdravlje potrošača.
Porodica Branković sada poseduje velike profesionalne plastenike sa sistemom podnog grejanja pomoću kog kontroliše velike oscilacije u temperaturi tokom marta, aprila i maja kada jagoda vrši fotosintezu. Pored sistema grejanja, postoji i sistem za zalivanje, a plastenici se kontrolisano i provetravaju. Ujedno, unutar plastenika, zasad je zaštićen i od kiše, što omogućava plodu da ostane suv tokom čitavog perioda zrenja i umanjuje šansu da će on satruliti. Oplodnju jagoda Brankovići su omogućili tako što u slučaju niskih temperatura napolju, u plastenike unose košnice sa pčelama ili bumbarima i onda oni uspešno odrade posao, jer su temperature unutra dovoljno visoke za njihov rad.
Proizvođači jagoda na otvorenom često su primorani da jagode tretiraju različitim preparatima protiv truljenja u slučaju kiše. Kada su niske temperature loša je oplodnja, a jutarnji mrazevi svake godine odnesu deo roda. Proces zrenja jagode unutar plastenika je mnogo brži od onog na otvorenom. Rezultat je da jagode iz plastenika možemo imati na trpezi skoro 20-30 dana ranije, što opravdava i njihovu veću cenu.
Prodaja i dostava
Pre saradnje sa platformom „Mali proizvođači“, Brankovići su svoj proizvod plasirali preko raznih online pijaca i društvenih mreža, pa su tako i stvorili veliku bazu zadovoljnih kupaca. Priča o njihovim jagodama prenosila se „od usta do usta“, od jednog zadovoljnog, do sledećeg kupca. To im je, kako naglašavaju i najbolja reklama. Za sajt i stranicu „Mali proizvođači hrane u Srbiji“ saznali su 2020. godine, a prvi put na našoj platformi oglasili su se prošle godine. Prisutnost na sajtu donela im je mnoge nove kupce, koji pre toga nisu znali za njih.
Svake godine, otprilike mesec dana pre početka berbe, mnogi stari kupci jave im se da pitaju kako su, kada stižu jagode i da rezervišu željene količine. Kada sezona zvanično počne, kontaktira ih veliki broj i starih i novih kupaca, koji žele da probaju prve zdrave i uvek slatke jagode sa njihove plantaže.
Prodaja se već nekoliko godina realizuje iksljučivo dostavom do krajnje adrese kupca. Ceo rod jagode prodaje se i plasira na taj način. Kupac online poruči, a Brankovići dostave na adresu.
Jagode su prepoznatljive pod nazivom „Branković Jagode“. Na ambalaži – korpicama u koje se pakuju, nalazi se deklaracija sa logom, kao i ostale generalije vezane za proizvod. Automobil kojim se vrši dostava, takođe je izbrendiran u znaku jagode, što dodatno daje na uočljivosti i prepoznatljivosti.
Dnevni kapaciteti dostave zavise od faze zrenja. U početnoj fazi to su količine od 50kg, a kako sezona odmiče idu i do 140kg dnevno. Pakovanje od 0,5 kg pokazalo se kao najpogodnije kako za same kupce, tako i za proizvođača. Malo pakovanje omogućava da jagoda zadrži svoj oblik, ima dobar protok vazduha, a i sama posuda je jednostavnija za dostavu. Takođe, bolje je rešenje zbog odlaganja u frižider, jer ne zauzima mnogo mesta.
Saradanja sa Američkom ambasadom
Tokom dostave jagoda, porodica doživi mnoge zanimljive situacije. Sa nama su podelili jednu od njih:
„Mi smo već tri godine prisutni kao jedini snabdevači jagoda koji imaju dozvolu Američke ambasade u Srbji da snabdevaju njihovo osoblje i porodice zaposlenih. Činjenica da imate takvu dozvolu i da sarađujete sa ovakvim kupcem dovoljno govori o kvalitetu naših jagoda. Jedna porodica iz ambasade koju godinama snabdevam, izrazila je želju da dođe na našu plantažu i da sami uberu jagode. To je za njih bio pravi doživljaj.”
“Kada su, po dogovoru, došli jednog popodneva, odmah su želeli da dobiju ambalažu gde će pakovati ubrane jagode. Ja sam krenuo sa njima do plastenika, noseći korpicu da i ja berem. Međutim, prišli su mi i zamolili me da ja sednem ispred i odmorim, a oni će sve sami uraditi. Tako sam sedeći u hladovini jednog drveta odmarao i gledao kako naši prijatelji sami beru jagode. Na kraju sam želeo da im tu ubranu količinu i poklonim, ali oni to nisu dozvolili, jer veoma cene naš rad i trud. To je bio prvi put da nisam morao da berem, pakujem i dostavljam jagode na adresu. Kupci su sve sami uradili. Ubrali, zapakovali i odvezli naše jagode svojoj kući“, kaže Dejan.
Noviteti i kako poručiti
Brankovići ne planiraju proširenje proizvodnje jagoda, jer im trenutni kapaciteti dozvoljavaju da maksimalno kvalitetno isprate svaku fazu proizvodnje dosadašnjih količina. Fokus im je dobar kvalitet i manja količina. Kako sezona uskoro počinje, ne zaboravite da na vreme rezervišete i poručite prvu turu jagoda ove godine.
Ukoliko u tome ne uspete, zapišite negde ime njihovog poljoprivrednog gazdinstva, jer imaju u planu da sledeće godine plasiraju prve količine organski uzgojene špargle.
„Špargla je jako interesantna kultura i nedovoljno zastupljena kod nas u proizvodnji. Potrebe za njom iz godine u godinu rastu, jer je to povrće koje se gaji na potpuno organski način. Dosta je zdravo i pomaže kod sprečavanja nastajanja mnogih bolesti. Naši kupci su dosta zainteresovani za šparglu i na neki način oni su i pokretači ideje da uđemo u ovaj vid proizvodnje. Zasad je još mlad i prve manje količine očekujemo naredne godine, jer je špargla višegodišnja kultura i čeka se oko tri godine do prvih plodova.“
Informacije o poručivanju, ceni i kontakt sa PG Branković, pronađite na linku ispod.
Pročitajte više