![Featured Image](https://maliproizvodjaci.rs/wp-content/uploads/2024/07/IMG-6dcd57c12d0905176239a9d23a922ee3-V.jpg)
Pčelarsko gazdinstvo Spasić
Mi smo porodično gazdinstvo Spasić, osnovano 2016 godine. Pčelarstvom se bavimo od 2014. godine kada smo od supruginog oca i iskusnog pčelara Ilije dobili prve tri košnice tipa “Farar”.
Od samog početka druženja sa pčelama članovi smo “Društva pčelara Beograd” gde nadograđujemo svoje znanje prisustvujući predavanjima eminentnih stručnjaka iz zemlje i inostranstva.
2020 – te godine smo u okviru svog gazdinstva adaptirali objekat za vrcanje i pakovanje meda i ostalih proizvoda a kasnije isti registrovali u Ministarstvu poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede – Upravi za veterinu, te smo dobili RS broj kao dokaz o ispravnosti objekta. Naši pčelinjaci broje oko 50 košnica raspoređenih na dve lokacije, prvi je u Krnjači (opština Palilula) blizu obale Dunava a drugi u Jabuci (opština Pančevo) blizu obale Tamiša.
Na oba pčelinjaka imamo odličnu polensku pašu i buran razvoj pčelinjih zajednica. Često i šuma kojom su pčelinjaci okruženi ume dobro da zamedi tako da naši kupci mogu da uživaju u posebnom ukusu šumskog meda izuzetnog kvaliteta. Što se tiče bagremovog meda naše pčelinjake selimo na područje nacionalnog parka prirode “Deliblatska peščara” odakle dobijamo bagremov med izuzetnog ukusa, svetlo žute boje.
Opremljeni smo najsavremenijim Sms vagama koje mere tačan unos nektara u svakom satu tako da smo uvek spremni da deo pčela preselimo na teren na kome počinje određena paša. Puno pažnje i ljubavi je uloženo prvo u radu sa pčelama, a kasnije i u vrcanju i sakupljanju svih pčelinjih proizvoda kako bi vam ponudili proizvode koje radi vašeg zdravlja trebate koristiti svaki dan.
Naše gazdinstvo, rad sa pčelama i sve ostalo vezano za pčelarstvo možete pratiti na našim društvenim mrežama.
Pročitajte više![Featured Image](https://maliproizvodjaci.rs/wp-content/uploads/2024/01/izdvojena-4.jpg)
Vella med
Ja sam Željko Stanković. Odrastao sam u podnožju planine Manjače u Tesliću, Republika Srpska. Moja baka je imala vrškare sa pčelama, tako da sam od najranijeg djetinjstva uživao u blagodati mirisa pčelinjih proizvoda. Igrom slučaja sa porodicom sam se doselio u Beograd. 2013. kupio sam plac u Begaljici, opština Grocka. Odlučio sam sam da svoju ljubav prema pčelama obnovim i ostvarim. Počeo sam sa malo košnica, sada imam preko dvjesta komada. Završio sam školu apiterapije na Akademiji pčelarstva i apiterapije Srbije, zajedno sa suprugom. U sklopu pčelinjaka imamo api-komoru koja je počela aktivno da radi odmah posle uzimanja licence za apiterapiju.
Apiterapija znači liječenje pčelinjim proizvodima. To su: med, vosak, propolis, pčelinji polen, perga, matična mliječ i liječenje vazduhom sa aerosolima iz same košnice. Svi ovi proizvodi pojedinačno ili u kombinaciji jedni sa drugima, kao i u miješanju u med raznih ljekovitih biljaka i nekih drugih proizvoda, pomažu organizmu da se izbori sa nekom boleću, kao i izlečenju nekih od njih. Što se tiče apikomore, to je brvnara u kojoj se nalazi par košnica iz kojih sa odgovarajućom opremom udišemo ljekoviti vazduh, tj. aerosoli iz njih. To pomaže kod: astme i bronhitisa, alergija, stresa, depresije, post COVID sindroma, post operativnog oporavka, oporavka pluća i kod mnogih drugih stanja i bolesti. Selimo košnice, da bi imali što širu i raznolikiju ponudu meda, kao i raznih preparata koje kombinujemo sa biljem i međusobnom kombinacojom ostalih pčelinjih proizvoda.
Pročitajte više![Featured Image](https://maliproizvodjaci.rs/wp-content/uploads/2023/10/viber_slika_2023-10-26_16-21-47-572-1.jpg)
Manastir Sukovo
Gradnja manastira trajala je od 1857. do 1859. godine, o čemu svedoči natpis iznad prozora na zapadnoj fasadi. Crkva Sukovskog manastira je trikonhos sa tri polukružne apside. Zidana je sivim tesanim kamenom naizmenično sa vrućim krečom, a pokrivena ćeramidom. Na vrhu je kube kružne osnove sa krstom. Priprata crkve je obnovljena 2014. godine. Sama crkva živopisana je 1869. godine. Zidna dekoracija predstavlja hronološki presek istorije Starog zaveta, hrišćanske i srpske crkve.
Predanje
O postanku manastira postoji zanimljivo narodno predanje: Današnje celokupno manastirsko imanje pripadalo je Turčinu Sali-begu iz Pirota, koji je imao sina jedinca po imenu Emin tako da je on ovde često boravio. Jednom, šetajući imanjem, Sali-beg sretne Velju, siroče iz Velikog Sela, koji je na mestu današnje crkve nešto kopao. Za Velju su meštani govorili da sniva zagonetne snove i da u snu čuje nepoznate glasove. A u snovima mu se često, kao i tada, javljala Bogorodica okružena anđelima i naredila mu da na mestu zvanom “Crkvište” otkopa manastir. Velja, sa još nekoliko meštana, a pod nadzorom krupačkog jereja Jovana Madića na tom mestu poče da kopa i nađoše kandilo i ikonu,što je upućivalo na postojanje pređašnjih temelja hrama Božijeg. Kada je Emin video šta Srbi na njegovom imanju rade, počeo je da ih grdi i vređa, pokušavajući da obesčasti sveto mesto. Tog momenta oduze mu se telo i izgubi pamet, a roditelji, izbezumljeni od brige, pozvaše popa Jovana u pomoć. On očita molitvu Bogorodici pred svim prisutnim meštanima, a Eminu odmah bi lakše.
Nakon što se Sali-beg pokloni ovom svetom mestu, te poljubi ruku sveštenika Jovana i Veljinu ruku, njegov sin ustade i potpuno ozdravi. Tada se beg obaveza da će pomoći gradnju hrama, pa uskoro sveštenik Jovan dobi i carski ferman kojim se dozvoljava obnova manastira. Sveštenik Jovan se iz Krupca preseli, zajedno sa Veljom u Sukovo, a uskoro vladika Antim zamonaši Velju u Staroj crkvi u Pirotu. Velja, u monaštvu narečen Venijamin i sveštenik Jovan skupiše dovoljno priloga, te se tako i završi gradnja manastirske crkve. Kada je 1974. godine započeta rekonstrukcija krova crkve, oko kubeta je, na opšte iznenađenje pronađeno stotinak predmeta od gline raznih oblika i stepena očuvanosti. Ovi predmeti se mogu videti u Muzeju Ponišavlja u Pirotu.
Manastir je pod zaštitom države od 1968. godine.
Manastir poseduje svoje imanje koje monasi obrađuju. Pored drugih životinja najveći akcenat je na kravama od kojih se dobijaju mlečni manastirski proizvodi. U štali se nalazi između 20 i 30 krava. Dobijeno mleko se prerađuje u maloj mlekari na manastirskoj ekonomiji gde se prave: sir, kačkavalj i đubek. Đubek je specijalitet u pirotskom kraju, a u manastiru je obogaćen dodatkom raznih začina.
Pored mlečnih proizvoda u manastiru se mogu naći razni melemi, preparati, lekovite kapi, med, rakija, tamjan itd.
Pročitajte više![Featured Image](https://maliproizvodjaci.rs/wp-content/uploads/2023/05/IMG_20220429_200024.jpg)
Pčelarska farma
![Featured Image](https://maliproizvodjaci.rs/wp-content/uploads/2020/06/sporin_istaknuta-1.jpg)
Pčelarsko gazdinstvo Sporin
Mi smo malo porodično pčelarsko gazdinstvo Sporin iz Vršca. Imamo pčelinjak i veliki voćnjak (dunje, kruške, šljive). Pčelarstvom se bavimo još od 2000. godine i od tada se trudimo da autentični, prirodni i zdravi proizvodi budu na vašoj trpezi. Širimo zajedno sa našim pčelicama i medom, miris šuma i livada iz Banata.
Pročitajte više